Vidio sam sabah zoru i mater što me u kolijevci
nuna.
Vidio sam sebe kako letim s orlovima.
Vidio sam kanjon nake rijeke ladne.
Vidio sam kako iz stijena rastu nakrivljena, viseća,
prkosna, stabla crnogorja.
Vidio sam mahovinu i kamen mokri, usahlu travu
i tek izlegle tiće kreje.
Vidio sam čam tminu, mrak mrkli, sebe kako
hodim uskim tunelom beskraja.
Vidio sam kalaj sunce, nura bljesak, dok mi
pali oči kataraktne.
Vidio sam rahmetli nenu, amidžu i još hićme
znanih i neznanih lica.
Vidio sam sebe za hastalom i ljude u bijelom đe
me svaki po imenu zove.
Нема коментара:
Постави коментар